Turopolje

Nizinsko područje južno od Zagreba, koje se prostire između Velike Gorice i Siska običava se nazivati Turopolje premda su povijesne prilike izdiferencirale nekoliko jasnih područja ovog, uglavnom poplavnog područja. Točnije, područje Turopolja predstavlja prostor kojeg omeđuju Velika Gorica, rijeka Odra, Lekenik i Vukomeričke Gorice. Stanovnici i korisnici područja između Save i rijeke Odre nazivaju se Posavcima, a velike travnjačke površine oko rijeke Odre jugoistočno od Lekenika zovu se Odransko polje.

Površina navedenog područja je oko 200 km².

Nadmorske visine su u rasponu od 96 – 110 m. Prosječna godišnja količina oborina je 900 mm. Hidrografski je Turopolje izbrazdano potocima i potočićima koji se slijevaju prema Odri, glavnoj rijeci ovog područja. Rijeka Odra nastaje od nekoliko izvora podzemnih intersticijskih voda aluvijalnih nanosa sjeverno od Velike Gorice, teče usporedo s rijekom Savom i ulijeva se u Kupu kod Siska. Slivno područje rijeke Odre iznosi 604 km km2, a ukupna dužina toka je oko 80 km. Zbog malog pada (0,13%) rijeka pravi brojne meandre. Travnjaci i šume uz rijeku Odru, kao najniži dijelovi Turopolja i Odranskog polja, predstavljaju retenciju koja se povremeno i privremeno puni vodama Odre, Save i Kupe. Naime pri visokim vodostajima vode Save i Kupe se izlijevaju u Odru koja tada teče u suprotnom smjeru i postupno plavi okolno područje. Poplavama pridonose i visoke podzemne vode te nepropusnost tla.

Poplave su na livadama redovite tijekom jeseni i proljeća, a voda se često zadržava i tijekom zime.

Staništa

Danas je velik dio Turopolja i Odranskog polja poljoprivredno područje, što znači da je primarna (šumska) vegetacija u velikoj mjeri potisnuta. Najveći dio prirodno šumskih površina pretvoren je u oranice, a dijelom, na površinama koje zbog nepovoljnog vodnog režima staništa nisu prikladne za oranice, u travnjake (livade i pašnjake).

Veliki šumski kompleks Turopoljski lug, ukupne površine 4334 ha, nalazi se između rijeke Odre i željezničke pruge Zagreb-Sisak. Na njega se nadovezuje šuma Kalje. Najveći dio šumskih sastojina predstavljaju šume hrasta lužnjaka. Obzirom na razlike u vodnom režimu staništa, šume nisu na svim površinama istog sastava već se mogu raščlaniti u dvije osnovne vegetacijske jedinice: zajednicu hrasta lužnjaka sa žutilovkom i šumu hrasta lužnjaka s običnim grabom. Prva se razvija na "nizama" gdje su plavljenja redovita pojava, a druga na "gredama" gdje je podloga manje vlažna, a poplave kraćeg trajanja.

Turopoljski lug zimi

Na najnižim dijelovima, u depresijama s dugo ležećom vodom razvijena je šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem. Na mjestima gdje gotovo stalno leži voda razvili su se šumarci crne johe s trušljikom.

Šume hrasta lužnjaka uvijek su predstavljale izvor blagostanja za sve korisnike. Domišljatost turpoljskog stočara stvorila je posebnu pasminu svinja – turopoljsku svinju. Turopoljska svinja se tradicionalno uzgajala slobodno u šumi i osnovni izvori hrane bili su žir i sve drugo što je mogla izrovati i pronaći na šumskom tlu. Danas je ova pasmina zakonom zaštićena i na rubu izumiranja. Još se jedna priznata hrvatska pasmina razvila na ovom području – hrvatski posavac je pasmina radnog i izdržljivog konja koji je jedini mogao vući kola i plugove po teškom posavskom tlu.


Odransko polje	Odransko polje

Nekada je na ovom području svako naselje imalo velike površine zajedničkih livada i pašnjaka tzv. gmanja ili gmajna. Ovakva su područja nekoliko kilometara udaljena od sela i podložna su čestim poplavama. Promjenom načina života na selu - intenziviranjem poljoprivrede ili, s druge strane, starenjem stanovništva i zamiranja poljoprivrede ovakvi travnjaci nestaju tj. prekida se košnja i ispaša pa oni zaraštaju u šikaru. Tlo travnjaka je teškog, glinastog sastava koje u uvjetima redovnog izmjenjivanja perioda prekomjernog navlaživanja (jesen, zima, proljeće) i perioda ljetne suše stvara vrlo neravnu površinu travnjaka. Glavninu livadne vegetacije čini biljna zajednica trave livadne busike (Deschampsia caespitosa). Ova trava raste u busenovima i početkom srpnja dosiže visinu i preko 160 cm. U proljeće ovim livadama visinom dominira livadni repak (Alopecurus pratensis) te različite biljke živopisnih cvijetova: žabnjaci, rumenika, močvarna broćika, vrboliki oman te kaćuni (npr. Orchis palustris). Na najvlažnijim dijelovima razvijene su biljne zajednice visokih šaševa među kojima su česte žute perunike. U plitkim kanalima koji presijecaju ove travnjake čest je i vodoljub (Butomus umbelatus), ugrožena biljna vrsta. Pojedinačno ili u nizovma na livadama rastu i stabla ili grmlje vrba, rjeđe i stabla hrasta i jasena. Najljepše očuvani kompleks livada košanica, veličine oko 10 km² nalazi se na području između sela Veleševca i Jezera Posavskog i rijeke Odre. Tradicionalni prostrani pašnjaci možda su najbolje očuvani na Odranskom polju. Na 8,5 km² pašnjaka sjeveroistočno od sela Greda mogu se pronaći velika stada krava, krda posavskih konja i različitih pasmina svinja kako slobodno pasu. Slični se pašnjak nalazi i jugozapadno od sela Trebarjevo Desno. Način gospodarenja šumama i intenzitet korištenja poljoprivrednih površina od presudne su važnosti za floru i faunu Turopolja i Odranskog polja. Dosadašnja biološka istraživanja dijela ovog područja opisala su visoku biološku raznolikost područja i prisutnost vrsta karakterističnih za poplavna nizinska područja. Ono što je potrebno naglasiti je veličina i gustoća populacija nekih vrsta koje redovito nalazimo na ovom području, a koje su ugrožene i zaštićene na europskoj, pa čak i svjetskoj razini.


Trava livadna busika, Deschampsia caespitosa, tijekom ljeta je visinom dominantna vrsta na vlažnim livadama u Hrvatskoj; dosiže visinu i 160 cm.	Livada u cvatnji; močvarni kaćun, Orchis palustris.	Žuta perunika, Iris pseudacorus zajedno sa različitim vrstama šaševa raste na livadama na kojima dulje stagnira voda.

Istraživanja ptica

Dosada je na ovom području zabilježeno 148 vrsta ptica. Prve bilješke o nekim vrstama ptica na području Turopolja, u šumi Kalje, 1970. godine napravili su Dragutin i Renata Rucner. Detaljniju inventarizacija ornitofaune obavio je Zavod za ornitologiju, HAZU 80-tih godina prošlog stoljeća tijekom izrade ekološke studije mogućeg utjecaja na okoliš planirane nuklearne elektrane na Savi kod Prevlake. Hrvatski prirodoslovni muzej provodi detaljnija istraživanja faune i flore Turopoljskog luga 1997. i 1998. godine, sklopu kojih su prikupljeni i noviji ornitološki podaci na temelju nekoliko jednokratnih terenskih obilazaka. Novi kvantitativni podaci o nekim šumskim vrstama dobiveni su istraživanjima faune ptica pjevica koji su objavljeni u dokoratu Jelene Kralj «Struktura zajednica ptica gnjezdarica šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj»(2000). Od 1998. godine Hrvatsko ornitološko društvo provodi istraživanja ptica vlažnih livada uz rijeku Odru. Osobita pozornost posvećena je prebrojavanju kosaca (Crex crex) – prema rezultatima istraživanja na području Turopolja i Odranskog polja gnijezdi oko 100-200 kosaca što čini oko petine cjelokupne Hrvatske populacije. Za sve druge vrste ptica veličina populacija se može samo manje-više nagađati.

Ptice

Stare i zdrave hrastove šume stanište su brojnim vrstama ptica. Na visokim hrastovima i jasenovima gnijezda svijaju dvije vrste orlova – štekavac (Haliaeetus albicila) i orao kliktaš (Aquila pomarina). Prema dosadašnjim istraživanjima te pojedinačnim kazivanjima lovaca i šumara na području gnijezdi oko 5 parova štekavaca te najmanje 2 para orlova kliktaša. U šumama Turopoljskog luga gnijezdi i sova jastrebača (Strix uralensis) čije glasanje podsjeća na udaljeni lavež psa, a može se čuti tijekom zime. Od brojnih dijetlovki možda su crne žune ptice koje u šumi ostavljaju najuočljivije tragove svoje prisutnosti – snažnim kljunom će temeljito izdupsti pojedina suha stabla, olupiti koru i ostaviti gomile piljevine ispod svog kiparskog remek-dijela. U proljeće šumom odzvanja pjev sjenica, zeba i zviždaka kojima se pridružuje nježan pjev bjelovrate muharice (Ficedula albicollis), pjevice osobito osjetljive na intenzitet gospodarenja šumom. Poplavne šume hrasta lužnjaka gnijezdilišta su crnih roda (Ciconia nigra). Najmanje dva para ovih plašljivih ptica gnijezdi na području Turopolja koje se, za razliku od bijelih roda, često hrane na šumskim čistinama uz kanale ili bare, a na otvorenim predjelima se pojavljuju rjeđe i klone se ljudi. Vrlo su osjetljive na uznemiravanje.

Travnjačkim vrstama ptica je osim količine hrane na području gniježđenja od presudne važnosti i visina i gustoća vegetacije jer one gnijezde na tlu, a travnjačka ih vegetacija štiti od predatora. Livade uz rijeku Odru su često dugo vlažne te se zbog toga košnja odgađa čak i do početka srpnja, pa je uspješnost gniježđenja vjerojatno vrlo visoka. Najčešće gnjezdarice livada uz rijeku Odru su poljske ševe (Alauda arvensis), smeđoglavi batići (Saxicola rubetra) i kosci (Crex crex). U velikoj brojnosti na ovom području gnijezde i rusi svračak (Lanius collurio) te pjegavi cvrčić (Locustella naevia), vrste kojima osobito odgovara pojedinačno nisko grmlje na livadama jer ih koriste kao pjevališta ili mjesta s kojih love plijen. Tijekom proljetnih noći ovim livadama odzvanjaju pjevovi kosaca i pjegavog cvrčića kojima se pridružuje orkestar žaba. Osim gnjezdarica česti gosti na livadama su i orlovi kliktaši koji se na njima hrane loveći brojne male sisavce, vodozemce i drugi plijen. Njima se pridružuju i sive čaplje, crne i bijele rode. Tipične zimovalice livada su velike bijele čaplje (Egretta alba), eje strnjarice (Circus cyaneus) i veliki svračci (Lanius excubitor).

Na pašnjacima su najčešće žute pastirice (Motacilla flava) kojima se prateći stoku, pridružuju bijele rode (Ciconia ciconia). Rode se često zadržavaju u blizini krava i konja jer oni svojim hodom uznemiruju žabe, skakavce i druge životinje koji tada postaju lako dostupan plijen.

Druge zanimljivosti

Brojni kanali i lokve u šumama staništa su različitih vrsta žaba. Osobito su zanimljive močvarne smeđe žabe (Rana arvalis) – mužjaci tijekom parenja (početak ožujka) poprimaju plavu boju i masovno se okupljaju na pojedinim plićim vodenim površinama. Riđovka je jedina otrovna zmija u Turopolju, a javlja se u dva oblika obojenosti – smeđu s prepoznatljivom cik-cak šarom i potpuno crna. Alpski voluharić (Microtus (multiplex) liechtensteini) je glacijalni relikt šume Turopoljski lug – ova tipično gorska vrsta sisavca pronađena je u poplavnim jasenovim šumama. Odra je čista rijeka u kojoj su zabilježene 22 vrste riba. U Odri žive i vidre te dabrovi čije je tragove uz malo truda moguće uočiti na blatnjavim obalama rijeke.

Ugroženost i zakonska zaštita

Područje livada uz rijeku Odru te dio Turopoljskog luga evidentirani su u Prostornom planu Zagrebačke županije u kategoriji zaštićenoga krajolika. Skupina stogodišnjih hrastova kraj lugarnice Vratovo u Turopoljskom lugu proglašeno je spomenikom prirode. Izvorište Odre tj. okolica sela Jagodno evidentirana je kao zaštićeni krajolik.
Najveću opasnost ekosustavu travnjaka ovog području predstavlja prestanak košenja i ispaše. Opstanak livadnih vrsta ptica, osobito kosaca, direktno ovisi o redovitosti košenja livada.

Hidrološki i vodoprivredni zahvati uzrokom su promjena vodnog režima područja i bili su jedan od uzroka sušenja hrastovih šuma u Kalju i Turopoljskom lugu. Prema najnovijim, iako još službeno neprihvaćenim, planovima Hrvatskih voda Turopolje i Odransko polje će i dalje imati funkciju retencija. Voda Save je najčešće opterećena različitim onečišćivačima i moguća je opasnost onečišćivanju livadnog i šumskog tla, nakon što se takva voda izlije putem odteretnog kanala Sava – Odra ili iz same Odre. Krivolov je čest na ovom području, a osobito je problem dolazak talijanskih lovaca krajem ljeta u lov na prepelice koje se najčešće love uz pomoć zvučnih vabilica. Obzirom da lovci najčešće pucaju na sve što šušne u travi stradavaju i druge ptice, pa tako i kosci.

Izleti

Ptice je najljepše promatrati rano ujutro ili u poslijepodnevnim satima, ali ako želite čuti kosce najvjerojatnije ćete morati pričekati noć jer mužjaci najintenzivnije pjevaju tijekom svibanjskih i lipanjskih noći od 23:00 do 04:00 sata. Do livada možete stići autom tako da na cesti Zagreb – Sisak skrenete prema Odri u mjestu Pešćenica. Nakon prelaska željezničke pruge (ujedno i željeznička postaja vlaka Zagreb-Sisak) ući ćete u šumu Turopoljski lug. Relativno dobra cesta (odlična za vožnju biciklom) vodi vas do većeg raskrižja na čijoj se jugozapadnoj strani nalazi lugarnica (zasad napuštena) koju okružuje 10-tak orijaških hrastova. Dalje vas cesta vodi prema Odri i selu Veleševac. Iza lovačke kuće, koja je u neposrednoj blizini pruža se pogled na vlažne livade.

Na pašnjake Odranskog polja možete stići iz sela Greda, 45 km udaljenog od Zagreba , u koje skrenete s glavne ceste Zagreb-Sisak u mjestu Sela. Iz centra Grede skrenite desno na poljski put. Prelaskom preko željezničke pruge stigli ste na pašnjake.

autor teksta: Vlatka Dumbović – Ružić
autor fotografija: Vlatka Dumbović – Ružić