Poplavne ravnice jedno su od najugroženijih tipova staništa. Većina europskih rijeka je kanalizirano ili su ostavljeni mali koridori između obalnih nasipa. U srednjoj posavini između Karlovca, granice Slovenije i Gradike, oko 70% površine bivše poplavne ravnice je ostalo nedirnuto, tako da čini 100 000 ha vlažnih staništa - jedinstven postotak u europskim razmjerima. Niti u jednom dijelu porječja Dunava danas nije preostala tako velika površina vlažnih staništa. Cijelo područje od vitalne je važnosti pročišćavanja voda te djeluje kao "područje disanja" Save i Dunava (Harrison, 1987). Veliki pašnjaci i livade u dolini Save su od posebnog interesa. Prije masovne transformacije europskih poplavnih ravnica, složeni sustav korištenja poplavnih područja, šuma i travnjaka bio je raširen po cijelome kontinentu. Danas taj arhetipski način stočarenja s miješanim krdima svinja, stadima konj, krava, gusaka više nije moguće pronaći nigdje osim u Posavini. Pašnjaci vlažnih staništa Posavine, uzduž pritoka Odre, Lonje, Struga i Sunje, pružaju uvid u tipičan europski krajolik koji se razvijao tijekom mnogih staoljeća. Stare pasmine domaćih životinja kao što su turopoljska svinja i posavski konjstvorene su od lokalnih stočara s ciljem korištenja područja na nejekonomičniji način. Tradicionalni obrazac uporabe zemljišta, povezan s poplavljivanjem i kompleksima nizinskih šuma, predstavlja vitalni element velikog ekološkog potencijala područja.

Uloga Srednje Posavine kao retencije za obranu od poplava grada Zagreba, Siska, Karlovca i Donje Posavine izuzetno je važna i u skladu je s bitnim značajkama područja. Vodni val za vrijeme poplava plavi područja kao što su udolina Kupčine, Turopolja, Žutice, Lonjskog polja, Opeka, Trstike, Mokrog polja i Zelenika. Ovaj fenomen ne može se vidjeti duž niti jedne europske rijeke. Ratencijska područja u 60% su prekrivena šumama. Korištenje šuma jedno je od najbitnijih ekonomskih djelatnosti u području i bazirano je na ekstenzivnom uzgoju. Posavska sela jedinstveno su kulturno blago. Stare drvene kuće građene su od najzastupljenijeg materijala - hrastovine. Njihov način konstrukcije te okoliš s mnoštvom biljnih vrsta posebna je vrijednost. Sela su važan dio nasljeđa Posavine koji nije lako očuvati.

Vrijednost Posavine je mnogo uočljivija stranim posjetiocima koji mogu uspoređivati njene ekološke karakteristike i kulturne vrijednosti s drugim mjestima u Europi. Park prirode Lonjsko polje pokriva samo polovinu velikog područja poplavnih staništa Posavine. Vrlo lijepa ravnica uz desnu obalu Save sa šumom Zelenik, selima, pašnjacima i livadama u općini Sunja i Turopolje s rijekom Odrom između Siska i Velike Gorice, imaju slične osobine a dijelom su čak i bolje očuvani. Jednako tako dolina uz rijeku Kupu često je plavljena. Za sva ta nizinska područja neophodan je jedinstven koncept: kako najbolje očuvati ekološke i kulturne vrijednosti kroz integraciju tako različitih uloga kao što su zaštita od poplava, ekstenzivno stočarstvo, šumarstvo, zaštita prirode i rekreacija. Park prirode Lonjsko polje mlada je ustanova koja je učinila prve inicijative za očuvanje tradicionalnih pasmina domaćih životinja, organizaciju turističkih posjeta, pripremanje prijedloga projekata za financiranje na nacionalnoj i međunarodnoj razini te ukazavanje kako tradicijsko korištenje ekoloških i kulturnih vrijednosti kraja mogu pomoći razvoju područja.

Za sve dodatne informacije o području te o načinu organiziranog posjeta potrebno je obratiti se na adresu:
Javna ustanova PP Lonjsko polje
Trg kralja P. Svačića bb
HR-44324 Jasenovac
Hrvatska
tel./faks: +385 (0)44/672-080
e-mail: pp.lonjsko.polje@sk.hinet.hr