Glavna skupština Ujedinjenih Naroda proglasila je 2002. godinu međunarodnom godinom planina (International Year of Mountain - IYM). Cilj je ovoga proglašenja osiguravanje opstojnosti planinskih i nizinskih zajednica promovirajući zaštitu i održivi razvoj planinskih područja.

U kampanju se uključio i BirdLife International, (međunarodna organizacija za zaštitu ptica) upozororavajući da nastavak destrukcije osjetljivog evropskog planinskog ekosustava predstavlja prijetnju opstanku preko polovine planinskih vrsta ptica u regiji. Više od polovine od ukupno 73 europske planinske vrste ptica ugroženo je nepravilnim korištenjem i iskorištavanjem šuma, te neprikladnim turističkim aktivnostima provođenim u planinskim područjima. Vrste kao što su crnobradi popić (Prunella atrogularis) i snježne zebe (Montifringilla nivalis) ograničene su isključivo na planinski okoliš. Za 54 % vrsta procijenjen je negativan status zaštite.

Posebno je rizičan položaj već sada rijetkih vrsta u koje spada i veličanstvena – žutoglava kostoberina (Gypaetus barbatus) koja je suočena s opasnošću od regionalnog izumiranja ukoliko se nastavi nedostatna zaštita i prekomjerno iskorištavanje europskih planinskih ekosustava.U cilju bolje zaštite planina akcija Međunarodna godina planina zalaže se za uspostavu planinskih rezervata i promoviranje održivog razvoja kroz organsku poljoprivredu, ekološki prihvatljivo gospodarenje šumama te eko-turizam.

Ornitolozi iz čitave Europe ustanovili su važnost 558 ključnih planinskih područja koje treba adekvatno zaštititi da bi se očuvalo bogatstvo europske raznolikosti planinskih vrsta ptica. Ta područja predstavljaju 16% ukupnog broja IBA područja (ornitološki značajnih područja) prepoznatih u Europi označavaju važnost planinskih ekosustava za ptice.

Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode pridruženi je član BirdLife International-a.

IBA program kojeg provodi BirdLife International svjetski je raširena inicijativa kojom se imenuju, uočavaju mjesta ključna za zaštitu ptica. 16% od svih IBA područja pripadaju planinskim područjima, a od njih 91% ugroženi su nekom od neprikladnih ljudskih aktivnosti (Heath i Evans 2000).

Ugrožena ornitofauna europskih planina
Hrvatska prema prirodnim obilježjima obuhvaća četiri cjeline: nizinsku, gorsku, sredozemnu obalnu i otočnu, te Jadransko more. Gorska područja s našom najvišom planinom Dinarom (1831 m) potvrđuje Hrvatsku i kao planinsku zemlju, no kada su u pitanju prirodna obilježja, epitet najznačajnije planine pripada Velebitu. Njegovu biološko – ekološku izuzetnost potvrđuje i činjenica da je uvršten na popis rezervata biosfere (UNESCO-ov znanstveni program "Čovjek i biosfera" - MAB)

Prilikom izrade "Pregleda stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske" planine nisu obrađivane kao zasebna cjelina, već se njihovo značenje i karakteristike ocjenjuju unutar kategorije krša odnosno šuma (Radović, 1999). Ipak, među hrvatskim nacionalnim parkovima tri se svrstavaju u tipično planinske prostore s raznolikom vegetacijom i reljefom (Risnjak, Paklenica i Sjeverni Velebit). Također, šest se parkova prirode navode kao planinski: Velebit, Biokovo, Medvednica, Papuk, Učka, Žumberak - Samoborsko gorje.

Iako ptice planina, stijena, klisura i klanaca spadaju u manje ugrožene vrste u Hrvatskoj (ispred ptica močvara, kultiviranih krajolika, šumskih staništa, staništa niskih morskih obala) slično trendovima u Europi, za pretpostaviti je da će "pritisak" i uznemirivanje ptica u njihovim staništima ljudskim djelatnostima kao što su turizam u budućnosti postajati sve veći. Turistička djelatnost regulira se kroz prostorne planove i planove upravljanja a kako ne bi došlo do sukoba s ostalim funkcijama nacionalnih parkova. Sljedeći značajan problem je napuštanje tradicionalnih oblika stočarenja što se naročito može dovesti do velikih promjena u brojnosti populacija.

Među najugroženijim vrstama europske planinske ornitofaune spada žutoglava kostoberina (Gypaetus barbatus) i prijeti joj izumiranje u Europi (slika 1). U Hrvatskoj ova je vrsta bila izuzetno rijedak posjetitelj. Tijekom prošlog stoljeća gnijezdila je na području Bosne i Hercegovine, te je ponekad zalazila u Dalmaciju. Tek je davne 1886. godine zabilježen nalaz tri ptice nad lešinom između Dubrovnika i Trebinja (Kralj 1997). Žutoglava kostoberina je lešinar, s osobitom sklonošću prema kostima. Kosti prevelike za gutanje ili su previše čvrste da bi ih ptica razbila na tlu, lomi ispuštajući na stijene. Tako slomljeni komadi lakše se probavljaju. Obitava na području od Španjolske, preko sjeverno-zapadne Afrike na zapad, preko Male Azije do Himalaja i centralne Azije na istok, a na jug do istočne i južne Afrike. Brojnost mu opada najviše u Europi. Ovaj negativan trend zahtjeva hitnu zaštitarsku akciju. 1986. godine započeli su programi ponovnog unosa vrste u talijanske i švicarske Alpe. Ptice koje su vraćane u prirodu potomci su ptica zatočenih u zoološkim vrtovima. Postoje pouzdani podaci o uspjehu projekta tj. formiranjima gnijezdećih parova nakon ispuštanja u prirodu.

Pirinejska populacija najznačajnija je u Europi i doživljava znatan uspon brojnosti. Glavni razlozi neprirodne smrti na Pirinejima su ubijanje puškom i stradavanje od visokonaponskih vodova. U ostalim dijelovima Europe glavni uzroci drastičnog smanjenja brojnosti su trovanje, ubijanje puškom, nedostatak hrane, te devastacija staništa i ometanje.

Slika 1: Žutoglava kostoberina - prijeti joj izumiranje na europskoj razini

Snježna zeba (Montifringilla nivalis) rijedak je posjetitelj za koju postoje samo dva literaturna podatka iz naših krajeva (slika 2). Ova vrsta nastanjuje stjenovita područja alpskih i subalpskih zona visokih planina, na rubovima glečera i snježnih nanosa Alpa, Pirineja, Kavkaza i Tibetskih planina. U Alpama gnijezdi na visinama od 1450 - 3460 m, na Altaju od 2500 - 3000 m, a na Tibetu je bilježena iznad 5000 m. Tijekom ljeta najčešće se hrani kukcima i paucima koja nalazi u pukotinama stijena. Zimi jede sjemenke korova i češera, odnosno kukce koje hvata na snijegu. Vrsta je izrazita stanarica visokoplaninskih područja, a za jakih zima napušta svoja gnjezdilišta i zalazi u niža područja, pa čak i u ljudska naselja. Ptice u takvim staništima zimi nalaze hranu i udruživanjem u jata obilaze planinska prostranstva, pa se viđaju rijetko i samo iznimno u nizinskim područjima.

Slika 2: Snježna zeba - vrsta isključivo vezana za planinske ekosustave

Relativno rijetka vrsta koja obitava područja južne Europe i središnje Azije je crvenokljuna galica (Pyrrhocorax pyrrhocorax) (slika 3). Nekoliko izoliranih populacija nalaze se u Maroku, Kanarskim otocima i Etiopiji. Distribucija populacija u Europi veoma je nepovezana. Ova vrsta je vrlo druževna ptica i obično se hrani i odmara u velikim jatima naročito izvan sezone parenja. Povezuje se pretežno s nižim, neravnim stijenama i ekstenzivno obrađivanim poljoprivrednim površinama. Mijenjanje načina obrade zemlje zajedno s uništavanjem jedinki, jedan je od glavnih razloga pada brojnosti vrste u Europi, a upravo su površine obrađivane na taj način u znatnom opadanju. Radi velike sličnosti sa žutokljunom galicom (Pyrrhocorax graculus) koja je gnjezdarica naših planinskih područja, južno od Velebita dolazilo je do čestih zabuna u literaturi. Nema potvrda da ova vrsta zalazi u naše krajeve.

Slika 3: Žutokljuna galica

U zanimljivije vrste ornitofaune koja dolazi na našim najvišim planinama spomenuti treba surog orala (Aquila chrysaetos), bjeloglavog supa (Gyps fulvus), sivog sokola (Falco peregrinus) crvenorepog stjenjaka (Monticola saxatilis), modrokosa stijenjaka (M. solitarius), bjelohrptenog dijetla (Dendrocopus leucotos), troprstu tukavicu (Picoides tridactilus), sovuljagu buljinu (Bubo bubo), sovinu jastrebaču (Strix uralensis). Većina ovih vrsta ima nepovoljan status populacija u Europi.

Andreja Radović, dipl.ing.
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb

Literatura:
1. Heath, M. F. i Evans, M. I., (ur.) (2000): Important Bird Areas in Europe; Priority sites for conservation. 2 : Southern Europe. Camebridge, UK: BirdLife International (BirdLife International Series No. 8)
2. Radović, J. (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite. Zagreb, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša
3. Lukač, G. (1998): Popis ptica Hrvatske. Natura Croatica. 7 (3) 1-160. Zagreb, Hrvatski prirodoslovni muzej.
4. Hagemeijer, W. J. M. i Blair M. J. (ur.) (1997): The EBCC Atlas of European Breeding Birds: Their distribution and abundance, T&AD Poyser, London
5. Kralj, J. (1997); Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih dvjesto godina. Larus. 46 1 – 112. Zagreb, HAZU