Odluke o zaštiti prirode moraju se temeljiti na solidnom znanju trenutnog stanja i vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Ili jednostavno, kada je riječ o zaštiti prirode i održivom razvoju trebamo odgovoriti na osnovno pitanje: Gdje smo sada? Samo u slučaju kada znamo odgovor možemo odlučiti što želimo s time i kako doseći taj cilj.

Nacionalna strategija biološke raznolikosti
Prvi cjelovit inventar biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske napravljen je tijekom izrade Nacionalne strategije s akcijskim planovima zaštite (NSAP). 70 znanstvenika i stručnjaka pripremili su liste autohtonih vrsta temeljom do sada sakupljenih podataka. Dokumenti su uključivali analize procjene ugroženosti te upute i akcijske planove zaštite. Pripremljen u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, NSAP je prihvaćen od hrvatskog Sabora 1999 godine i kao takav postao prvi dokument koji planira aktivnosti zaštite prirode u Hrvatskoj.
Analize načinjene tijekom izrade NSAP-a ukazale su na sadašnje nedostatke u znanju o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti. Prema tome, NSAP je istakao sljedeće opće strateške ciljeve:
1. Inventarizacija
2. Kartiranje distribucije
3. Procjena ugroženosti
4. Definiranje akcijskih planova zaštite
5. Provođenje akcijskih planova
6. Monitoring
7. Provedbeni mehanizmi (zakonski i institucionalni okvir, obrazovanje, itd.)

Međunarodni ugovori

Ovi ciljevi proizlaze iz obveza Hrvatske kao rezultat potpisivanja međunarodnih dokumenata koji reguliraju sektor zaštite prirode.
1. Konvencija o biološkoj raznolikosti
2. Konvencija o vlažnim staništima od međunarodnog značaja posebno kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija)
3. Konvencija o zaštiti europske biološke raznolikosti i staništa (Bernska konvencija)
4. Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija)
- Sporazum o europsko-afričkim migratornim vrstama (AEWA)
- Sporazum o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS)
- Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Mediteranu i rubnim područjima Atlantskog oceana (ACCOBAMS)
- Sporazum o mjerama zaštite tankokljunog pozviždača (Numenius tenuirostris)
- Sporazum o zaštiti i upravljanju srednje europskim populacijama droplje (Otis tarda)
5. Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim divljim biljnim i životinjskim vrstama (CITES)
6. Konvencija o zaštiti Mediteranskog mora od zagađenja (Barcelona Convention)
- Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti na Mediteranu (SPAMI)

NATURA 2000

Ispunjenje obaveza ovog ugovora predstavlja bazu za integraciju Hrvatske u Europsku Uniju. To se posebno odnosi na zahtjeve to EU Direktiva o pticama i staništima. (Habitat and Bird Directive). Te su direktive zakonski instrumenti koji se usredotočuju na postavljanje koherentne ekološke mreže , poznate pod nazivom Natura 2000 koja se sastoji od SAC, SCI i SPA područja. Cilj je ovoga procesa osiguranje povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa važnih na europskoj razini navedenih u aneksima direktiva.

Smaragdna mreža

U cilju pomoći zemljama u ispunjenju njihovih obveza proizašlih iz navedenih direktiva Bernska konvencija zahtjeva uspostavu smaragdne mreže područja od posebne važnosti za zaštitu (ASCI).
Uspostava smaragdne mreže na nacionalnoj razini započeo je 1999 godine nizom pilot projekata. Cilj je projekta je razvoj baze s minimalno 10% ASCI područja te podnašanje prijedloga za zaštitu područja komitetu Bernske konvencije. Projekt je u Hrvatskoj započeo krajem 2001. godine. Tim zadužen za uspostavu nacionalne smaragdne mreže pripremiti će svoj prijedlog u jesen 2002. godine.

Pan – europska ekološka mreža

Natura 2000 i Smaragdna mreža činit će Pan – europsku ekološku mrežu PEEN), koja će biti osnovana 2005 u okviru Pan-europske strategije biološke i krajobrazne raznolikosti (PEBLDS). PEEN će se osnovati u cilju dugoročne zaštite ekoloških sustava, staništa, vrsta i krajobraza od europskog značaja. Biti će sačinjena od središnjih zona, koridora, rubnih zona i restauriranih područja.

Ekološka mreža – Grupa Višegrad 4+2

Hrvatska se 2001. godine također uključila u Grupu Višegrad (Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska) putem projekta razvoja regionalne ekološke mreže. Unutar tog projekta je predložena preliminarna ekološka mreža, kao baza za buduću nacionalnu ekološku mrežu.

Novi Zakon o zaštiti prirode

Novi Zakon o zaštiti prirode koji se trenutno nalazi u procesu donošenja uključuje sve obveze proizišle iz potpisanih međunarodnih ugovora, uključujući i nacionalnu ekološku mrežu koja će uključivati mjesta od nacionalnog i međunarodnog značaja za zaštitu.

Projekti inventarizacije i kartiranja biološke raznolikosti

Prateći strateške ciljeve NSAP, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja započelo je nekoliko projekata inventarizacije i kartiranja biološke raznolikosti. Kartiranje staništa na temelju CORINE klasifikacije staništa započeo je 2000. godine a završiti će 2002.Kao njegov rezultat proizići će karta staništa u mjerilu1:100.000 izrađena pomoću GIS tehnologije i odgovarajuća baza podataka dostupna javnosti. Nadalje, pripremljen je i veći broj crvenih lista uključujući i crvenu listu vaskularne flore, podzemne faune, leptira, slatkovodnih riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Objavljivanje lista planirano je za rujan 2002. godine.

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja također je pripremilo prijedlog projekata “Uspostava nacionalne ekološke mreže” za fond EC LIFE-treće zemlje.

Uloga “Područja značajnih za ptice”

Ideja uspostave Područja značajnih za ptice “IBA” zasniva se na sakupljanju znanja o kritičnim staništima važnim za ptice s ciljem poticanja donosioca odluka za provođenjem zaštite područja i očuvanjem njihove biološke vrijednosti. Kako su ptice dokazano dobri indikatori biološke raznolikosti (uspostava SPA područja pod EU Direktivom za ptice bazira se na ovoj skupini životinja), IBA predstavlja značajan izvor informacija o trenutnom stanju i biološkoj raznolikosti i predstavlja dobru bazu budućeg praćenja stanja. Ovo je od posebne važnosti za Hrvatsku, budući ona namjerava uspostaviti nacionalni sustav praćenja stanja biološke raznolikosti. Nadalje, doprinosi i uspostavljanju nacionalne ekološke mreže. Do sada prepoznata 23 IBA područja u Hrvatskoj biti će uključena u prijedlog za ASCI područja.
Prepoznavanje IBA područja pomoći će u daljnjem planiranju nacionalne politike zaštite okoliša, posebno u segmentu izvršavanja međunarodno prihvaćenih obveza.

Ana Štrbenac, stručni suradnik
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja