BirdLife International - ptičja gripa

Postoji mnogo različitih sojeva ptičje gripe, ali je svega nekoliko njih opasno za zdravlje životinja i ljudi. Većina sojeva kruži među divljim pticama, osobito vodenim, ali u najgorem slučaju uzrokuju tek blage simptome bolesti. Ovi virusi se nazivaju "niskopatogeni". Niskopatogeni virusi ptičje gripe imaju blag učinak i na domaću perad.
Nasuprot tome, neke vrste H5 i H7 podtipova mogu prouzročiti veliku smrtnost peradi. Oni se nazivaju "visokopatogeni" virusi ptičje gripe. Visokopatogeni se virusi normalno ne pojavljuju kod divljih ptica. Oni se javljaju kod peradi, gdje intenzivni uzgoj i mnoštvo ptica stisnutih na malom prostoru omogućuju razvoj virusa u visokopatogeni oblik. Stoga se još nazivaju i "kuga peradi".
Divlje se ptice također mogu zaraziti i uginuti od visokopatogenih virusa. Izgleda da se one zaraze u dodiru s zaraženom peradi ili objektima koje je ona koristila.
H5N1 virus koji trenutačno kruži je visokopatogen. Ovaj se soj virusa prvi puta pojavio u Hong Kongu 1997. godine. Kod peradi se razvio iz niskopatogenog virusa, koji je na perad prvobitno vjerojatno prešao s divljih ptica.
Uvjeti u kojima se drži perad (držanje u malom prostoru, osobito više vrsta zajedno, te intenzivan dodir s fekalijama, slinom i drugim tjelesnim izlučevinama) omogućuju da virus opstane dok se razvija. Sadašnja serija epidemija počela je 2003.g. u jugoistočnoj Aziji, gdje snažan razvoj peradarstva često prati slaba higijena i biološka sigurnost kod malih "kućnih" gospodarstava.

2. Čemu tolika zabrinutost zbog ovog virusa?

Obim sadašnje epidemije visokopatogene ptičje gripe je bez presedana. H5N1 uzrokuje znatne gospodarske štete. Virus se vrlo brzo širi među peradi, poput kokoši, pataka i pura, a ubija skoro sve ptice. Još se mnogo ptica mora dodatno ubiti kako bi se zaustavilo širenje zaraze. Uz to se mora ograničiti prijevoz i trgovina, tako da virus donosi ozbiljne gubitke seljacima, poslu i gospodarstvu.
Trenutačno, H5N1 se teško prenosi na ljude. Mnogo ljudi bilo je izloženo zaraženim pticama u sadašnjoj epidemiji, ali se je zarazilo samo 147 osoba (do siječnja ove godine). Međutim, više od polovice oboljelih (78) je umrlo. Ako se osoba zarazi, bolest je ozbiljna.
H5N1 se zasad ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Međutim, ovo se može promijeniti pošto se virus stalno razvija. Oblik H5N1 koji bi se lako prenosio s čovjeka na čovjeka mogao bi prouzročiti globalnu pandemiju, od koje bi mogli umrijeti milioni ljudi. Takvi virusi nastaju "preslagivanjem" (kad virusi ljudske i ptičje gripe izmjene genetički materijal ako se čovjek ili svinja istovremeno zaraze) ili postepenom prilagodbom. Nastavak epidemije H5N1 povećava mogućnost da se to dogodi.

3. Kakav je odnos divljih ptica i ptičje gripe?

3.1. Mogu li se divlje ptice zaraziti s H5N1?
Da. Sadašnji soj uzrokovao je ugibanje više vrsta divljih ptica, većinom vodenih. Većina ovih ptica pojavljuje se ili gnijezdi u kolonijama uz vodene površine ili obližnje farme. Druge su ptice koje se često zadržavaju na zaraženim vodenim površinama blizu gradova ili farmi. Ostalo su lešinarske ili oportune vrste, poput vrana i svraka, za koje je vjerojatno da se hrane oko peradarskih farmi.

3.2. Šire li seleće divlje ptice visokopatogeni H5N1 virus?
Možda – ali to još nije dokazano i (koliko se može zaključiti iz postojećih dokaza) nije vjerojatno. Ako divlje ptice i imaju neku ulogu, ona je nevažna u usporedbi s ostalim načinima širenja.
Iako je u nekoliko slučajeva pojava bolesti bila na pravcu i u vrijeme seobe divljih ptica, u većini slučajeva nije tako. Jesenska seoba 2005.g. prošla je bez širenja H5N1 sa strane selećih vodenih ptica. Zasad virus nije zabilježen na zimovalištima ptica u Indiji, Filipinima, Tihom Oceanu i Africi.
Opći obrazac epidemije nije u suglasju s onim kojeg bismo očekivali iz kretanja divljih ptica. Svi dokazi upućuju da je H5N1 visoko smrtonosan za seleće divlje ptice i brzo ih ubija, tako da zaražene ptice ne mogu prelaziti veće udaljenosti. Iz toga se može zaključiti da su se zarazile blizu mjesta ugibanja.
Ukratko, možda su divlje ptice bile uključene u neke slučajeve izbijanja H5N1 (vjerojatnije niti u jedan) ali su drugi faktori vjerojatno mnogo važniji – i mora se usredotočiti na njih da se zaraza suzbije.

3.3. Mogu li "zdrave" ptice prenijeti visokopatogeni H5N1 virus?
Više od 100,000 zdravih divljih ptica bilo je testirano širom jugoistočne Azije tijekom posljednje dvije godine. Od oko 16,000 živih divljih ptica (uglavnom selica) koje su bile testirane u Rezervatu prirode Mai Po (Hong Kong) između 1997. i 2004.g., nijedna nije bila pozitivna na visokopatogeni H5N1 virus. Od 850 uzoraka (mahom fekalnih) iz živih ptica na jezeru Erhel u Mongoliji u kolovozu 2005. (nakon izbijanja H5N1 epidemije) nijedan nije bio pozitivan. U Euroaziji, samo je 9 naizgled zdravih divljih ptica bilo pozitivno na visokopatogeni H5N1 virus – ali ostaju sumnje je li ijedna od tih ptica zaista bila zdrava, i je li uopće bila zaražena visokopatogenim H5N1 virusom.
U trenutno nezahvaćenim područjima, tisuće ptica testirane su u Koreji, Novom Zelandu, Australiji, Aljasci i Evropi. Sve su bile negative na visokopatogeni H5N1.
S druge strane, divlje patke laboratorijski zaražene određenim oblicima visokopatogenog H5N1 virusa pokazale su malo kliničkih simptoma bolesti. Također, kod poljskih vrabaca iz Henana u Kini pronađen je novi oblik H5N1 od kojeg se oni izgleda nisu razbolijevali (ali je dokazano da je smrtonosan za kokoši). Dakle, iako se zasad čini da divlje ptice ne šire visokopatogeni H5N1, mogle bi to u budućnosti.

3.4. Zabrinjava li H5N1 sa stanovišta zaštite ptica i prirode?
Do 10% svjetske populacije indijskih gusaka uginulo je na jezeru Qinghai u Kini. Globalno ugrožene vrste mogu biti u opasnosti kada su male populacije koncentrirane u područjima gdje se pojavio virus, osobito ako domaća perad koristi iste izvore hrane i vode. U jugoistočnoj Aziji i jugoistočnoj Evropi živi veći broj globalno ugroženih vodenih ptica čije su populacije već smanjene uslijed lova i gubitka staništa, koje mogu biti u opasnosti od H5N1.

3.5. Kakva su daljnja istraživanja potrebna?
Postoje mnogi nedostaci u našem poznavanju H5N1 kod divljih ptica. Trebamo bolje podatke o tome kako se divlje ptice zaraze, koliki je period inkubacije, kada i kako izlučuju virus (i u kojim količinama), koliko ozbiljno se razbolijevaju (i koliko to varira kod jedinki, odn. kako se odražava na njihovu sposobnost seobe), te koje vrste su zahvaćene.
Također trebamo bolje načine monitoringa i praćenja selica – i za zaštitarske svrhe i kako bismo predvidjeli i kontrolirali širenje H5N1 ako ptice selice u budućnosti postanu prenositelji virusa.

3.6. Treba li uništavati divlje ptice kako bi se zaustavilo širenje zaraze?
Ovo bi bio posve pogrešan postupak. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) se slažu da nadzor ptičje gripe kod divljih ptica ubijanjem nije primjenjiv i ne treba ga pokušavati.
Juan Lubroth, viši službenik FAO odgovoran za zarazne bolesti životinja, rekao je: "Malo je vjerojatno da uništavanje divljih ptica može ikako pomoći zaštiti ljudi od ptičje gripe. Postoje druge, mnogo važnije, mjere koje zahtijevaju prvenstvenu pažnju."
Ako bi se otkrilo da divlje ptice prenose visokopatogeni H5N1 virus, pokušaji njihovog uništavanja bi samo pomogli širenju virusa, pošto bi se preživjele ptice raspršivale na širem području, a zdrave ptice uslijed stresa bile podložnije zarazi.

3.7. Treba li isušiti močvare kako bi se otjeralo divlje ptice?
Apsolutno ne! Osim izuzetne zaštitarske vrijednosti, močvare su bitne za ekosustav jer omogućuju nadzor poplava, pročišćavanje vode i obnovu hranjivih tvari, pa opstanak mnogih ljudskih zajednica ovisi o njima.
Isušivanje močvara nije samo katastrofalno za okoliš već bi bilo i kontraproduktivno, jer bi vjerojatnije proširilo ptičju gripu nego je zaustavilo - iz istih razloga kao i uništavanje divljih ptica. Ptice bi na svojim seobama potražile druga staništa, bile bi prisiljene dalje letjeti i znatnije bi se grupirale duž selećih putova što bi ih izložilo dodatnoj mogućnosti zaraze, iscrpljivalo i činilo podložnijim bolesti.

4. Mogu li i dalje ići promatrati ptice? Trebam li prestati hraniti ptice u mom vrtu?

Divlje su ptice veoma važne za život mnogih ljudi. Srećom, nema razloga da ih se bojite! Promatranje ptica je i dalje sigurno, iako biste trebali izbjegavati dodirivanje mrtvih ili bolesnih ptica, njihovog izmeta ili vode uz njih. Također je sigurno nastaviti hraniti ptice u vrtu. Izuzetno je malo vjerojatno da ptice koje posjećuju hranilice imaju virus H5N1. Poštujte uobičajene, razumne higijenske mjere: perite ruke nakon rada s opremom koja je zamrljana ptičjim izmetom te redovno čistite i dezinficirajte hranilice.
Dosad postoji tek jedan, nepotvrđen, slučaj (iz Turske) osobe koja se zarazila od divlje ptice. Svi ostali slučajevi bili su vezani uz blisko izlaganje zaraženoj peradi.

5. Kako se virus širi, ako ne divljim pticama?

Postoje najmanje 3 moguća pravca širenja:

- Prijevoz peradi i neobrađenih proizvoda od peradi.
- Trgovina divljim pticama.
- Korištenje zaraženog izmeta peradi kao gnojiva u poljoprivredi ili krmiva na ribogojilištima i svinjogojilištima.

Većina slučajeva u jugoistočnoj Aziji može se povezati s kretanjem peradi i proizvoda od nje (ili zaraženog materijala s peradarskih farmi, kao što je blato na kotačima ili cipelama). Tržnice živih životinja imale su važnu ulogu kod širenja virusa u jugoistočnoj Aziji: one su otkrivene kao izvor H5N1 zaraze na farmama u Hong Kongu 1997. kad je oko 20% svih kokoši na tržnicama žive peradi bilo zaraženo.
Važna je i velika međunarodna trgovina peradi – zakonita, neregulirana ili protuzakonita. Nedavno je otkriveno da se meso peradi ilegalno uvozi iz Azije u SAD; u kolovozu 2005.g. 3000 pilića presrela je talijanska carina nakon što su bili prokrijumčareni iz Kine; a u studenom 2005. vlasti Velike Britanije otkrile su veliku količinu, možda stotine tona, pilećeg mesa koje je bilo ilegalno uvezeno iz Kine.
Raširena ilegalna trgovina zatočenim pticama je dokazano prenijela zaražene ptice na velike udaljenosti. Carina na Tajvanu nedavno je presrela dvije pošiljke zaraženih ptica, prokrijumčarenih iz Kine. Pojava bolesti u karanteni u Velikoj Britaniji također je povezana s krijumčarenim pticama "umiješanim" u legalno uvezene pošiljke. Najvjerojatniji izvor zaraze zatočenih ptica su tržnice živim životinjama, na kojima se perad i uhvaćene divlje ptice drže zajedno, omogućujući širenje zaraze.
Upotreba neobrađenog izmeta peradi kao gnojiva ili krmiva za svinje, ribe i drugu stoku rasprostranjena je u Aziji i istočnoj Evropi. Ptice zaražene s H5N1 izlučuju virus u izmetu: bacanje neobrađenog izmeta u ribnjake stvara nove izvore zaraze. Gnojivo se može prevoziti na velike udaljenosti prije upotrebe ili prodaje, što je opasno djelotvoran način širenja virusa. FAO preporuča: "Treba zabraniti upotrebu gnojiva od peradi u zemljama zahvaćenim ptičjom gripom, čak i ako je pravilno temperaturno obrađena."

6. Što poduzeti za sprečavanje širenja visokopatogenog H5N1 virusa?

Aktualno usredotočenje na seleće divlje ptice je pogrešno i potencijalno opasno skretanje energije, napora i sredstava.
Pokušaji uništavanja divljih ptica još su štetniji – cilj je pogrešno određen, a pristup posve nedjelotvoran.

Važnije je preventivno poboljšati biološku sigurnost – pratiti i testirati perad, nadzirati prijevoz i prodaju peradi, proizvoda od peradi i zatočenih ptica, osigurati da se sve gnojivo od peradi koje se koristi u poljoprivredi i ribnjačarstvu ispravno obradi prije primjene, te pojačati državne i međunarodne napore za zaustavljanje nezakonite trgovine peradi, proizvodima od nje i divljim pticama.
Neke zemlje sada cijepe svoju perad. Istraživanja su pokazala da cijepljenje može smanjiti podložnost zdravih ptica zarazi. Međutim, ne postoje međunarodni standardi minimalne količine antigena u cjepivu. Ptice cijepljene lošim cjepivom izgledaju zdrave, ali i dalje šire virus u izmetu, a virus se razmnožava, širi i razvija. Loše cjepivo može omogućiti virusu da se razvije u nove oblike.